Nisam planirao otkriti nešto zastrašujuće u svom dvorištu jučer.
Bilo je odmah poslije podneva – sunčano, mirno, ništa neobično. Izašao sam zaliti biljke kad sam to primijetio: nešto dugo i uvijeno ležalo je u travi blizu ograde.
Isprva sam mislio da je to uže. Možda ono koje su ostavili vrtlari. Ali nešto u vezi s tim nije bilo u redu.
Napravio sam još jedan korak.
Tada se pomaknulo.
Srce mi je skočilo u grlo. Na trenutak sam pomislio: “Molim te, nemoj biti zmija.”
Zgrabio sam telefon, spreman snimiti što god to bilo – dijelom iz znatiželje, dijelom iz čiste panike. Što sam se više približavao, to sam se više osjećao nelagodno. Moj pas, Luna, ukočio se iza mene i ispustio najtiši zvuk koji sam ikada čuo od nje.
Polako sam čučnuo… i tada sam vrisnuo.
Nije bilo uže. I nije bila zmija.
Bio je to živi vlak – masivna kolona od nečega što je izgledalo kao 150 sićušnih stvorenja, koja su puzala u jezivo savršenoj liniji, jedno iza drugoga, poput vojnika na misiji. Gusjenice. Stotine njih. Kretali su se zajedno kao da dijele mozak.
Nisu se širile. Nisu se izgubile.
Nekamo su išle – i to su činile s namjerom.
Moja susjeda je dotrčala, uznemirena mojim vriskom, a ja sam u nevjerici pokazala. I ona je uzdahnula, a zatim promrmljala: “Nikad nisam vidjela ništa slično. Jesu li… migrirali?”
Objavila sam video na internetu i u roku od nekoliko sati eksplodirao je.
Ljudi iz cijelog svijeta dijelili su teorije:
“Invazija sokolarica.”
“Migracija svilenih buba.”
“Jedna je osoba rekla da je to način na koji izbjegavaju ptice – snaga u broju.”
Druga je tvrdila da je to znak nečeg duhovnog. “Pazite kamo idu. To nešto znači.”
Nisam dobro spavala sinoć. Stalno sam razmišljala:
Kamo idu? Zašto su bili tako organizirani? I zašto moje dvorište?
Nestali su do zalaska sunca – nestali su jednako iznenada kao što su i došli. Ali ostavili su nešto za sobom: vijugavi, srebrnasti trag u travi koji nije nestao do sljedećeg jutra.
Čudno je kako vas nešto tako malo može potresti do srži. Ne mogu prestati gledati video. Ne znam što sam vidio.
Ali znam ovo:
Ponekad, ono što zamijenite za uže… može biti samo upozorenje koje puže ravno prema vama.
