Kad se Hannah uselila u svoj prvi stan, nije imala puno novca za namještaj. Većina njezine plaće odlazila je na najam, pa se okrenula trgovinama rabljenom robom i garažnim rasprodajama, nadajući se da će složiti ugodan dom bez da potroši previše novca.
Jedne subote ujutro, ugledala je staru drvenu komodu na rasprodaji u dvorištu samo nekoliko blokova od svoje kuće. Bila je izgrebana, teška i očito je prošla kroz desetljeća korištenja – ali koštala je samo 25 dolara. Prodavač, stariji muškarac, čak joj je pomogao da je utovari u stražnji dio automobila.
Danima je komoda stajala netaknuta u njezinoj spavaćoj sobi. Konačno, Hannah je odlučila temeljito je očistiti. Izvlačila je ladice jednu po jednu, brišući slojeve prašine. Tada je primijetila nešto čudno.
Donja ladica se činila težom nego što je trebala. Povukla je jače i na svoje iznenađenje, ladica je potpuno izašla. Iza nje bio je skriveni pretinac.
Srce joj je ubrzano kucalo dok je posezala unutra. Zamotana u požutjeli papir bila je mala limena kutija. Drhtavim rukama, Hannah ju je otvorila – i uzdahnula. Unutra je bila kolekcija nakita: staro prstenje, nježne ogrlice, pa čak i zlatni džepni sat. Neki komadi izgledali su antikno, možda vrijedni tisuće.
Ali to nije bilo sve. Na dnu kutije ležao je svežanj pisama vezanih izblijedjelom vrpcom. Omotnice su bile adresirane na “Margaret”, a datumi su sezali u 1940-e. Hannah je pažljivo rasklopila jedno od njih.
Riječi su bile ispunjene ljubavlju i čežnjom. Bila su to ratna pisma vojnika iz inozemstva, koji je pisao svojoj ženi kući. Svaka poruka govorila je o nadi, preživljavanju i snovima o povratku kako bi zajedno osnovali obitelj.
Hannah nije mogla vjerovati. Nije držala samo zaboravljeni nakit – držala je dio povijesti.
Odlučna učiniti pravu stvar, vratila se u kuću u kojoj je kupila komodu. Stariji muškarac otvorio je vrata, zbunjen što je ponovno vidi. Kad mu je Hannah pokazala kutiju, oči su mu se napunile suzama.
Ispostavilo se da je Margaret bila njegova pokojna majka. Pisma su bila od njegovog oca, koji se nikada nije vratio kući iz rata. Nakit je bio davno spremljen, izgubljen i zaboravljen.
Hannah je inzistirala da vrati kutiju. Starac ju je čvrsto zagrlio, šapćući da mu je upravo vratila najdragocjeniji dio obiteljske priče.
Ta komoda od 25 dolara postala je neprocjenjiva – ne zbog drveta i ladica, već zbog uspomena koje je nosila.
