U dvorištu starog naselja u predgrađu Lyona živjela je njemačka ovčarka po imenu Luna. Svi susjedi poznavali su je kao ljubaznog i odanog psa – igrala se s djecom, radosno je pozdravljala stanare na ulazu i uvijek je pratila svoju vlasnicu, stariju ženu po imenu Margaret.
Luna je bila ponos susjedstva. Poslušna, inteligentna i odana. Margaret se često smiješila:
“Nećete naći pametnijeg psa!”
No, posljednjih mjeseci susjedi su počeli primjećivati nešto čudno. Tijekom dana Luna se ponašala kao i obično, ali čim bi pala noć, pas bi nestao. Svaki put u isto vrijeme. A ujutro bi se vratila, umorna, ali zadovoljna, kao da je nešto važno postigla.
U početku se Margaret tome smijala: “Mora da je našla nekog frajera.” Ali s vremenom je njezin osmijeh postajao sve napetiji.
Susjedi su počeli raspravljati o Luninom čudnom ponašanju. Netko je predložio da je hrane na drugoj strani bloka. Drugi su šaptali: “Što ako je netko iskorištava? Možda im nešto donosi?”
Daniel, njihov susjed na odmorištu, bio je posebno zabrinut. Mladić koji se nedavno uselio u zgradu, bio je zadivljen koliko je precizno pas nestajao svake noći.
“Nije slučajnost”, rekao je svojoj prijateljici Sophie. “Ona ima svrhu. I moramo saznati koja je to.”
Sophie je to odbacila:
“Pa što? To je samo pas.”
Ali jedne noći, kada je zvuk njezinih potpetica odjeknuo praznim dvorištem i Luna je ponovno nestala u tami, Sophie to više nije mogla podnijeti.
“U redu. Pratimo je.”
Bilo je oko ponoći kada je Luna ustala s otirača. Protegnula se, protresla uši i samouvjereno krenula prema glavnoj ulici. Daniel i Sophie slijedili su ih na daljinu, pokušavajući ne stvarati buku.
Pas je trčao samouvjereno, ne zastajući. Svaka druga ulična svjetiljka bila je upaljena, a svaki tamni prostor činio se opasnim. U tišini su se mogli čuti samo njihovi koraci i zvuk njihovih noktiju po asfaltu.
Deset minuta kasnije, Luna je skrenula u usku uličicu koja je nekoć bila skladišni kompleks. Sada se smatrala opasnom: oronuli hangari, grafiti na zidovima, zahrđala armatura. Nitko tamo nije išao.
„O, Bože, vodi li nas ovamo?“ Sophie je pritisnula ruku na prsa.
Luna se provukla unutra kroz otvor u ogradi.
Unutra je bilo mračno. Slaba mjesečina probijala se kroz razbijene prozore. I u njenom svjetlu, susjedi su vidjeli nešto što ih je ostavilo bez riječi.
U kutu, na hrpi starih krpa, ležao je pas lutalica. Slab, mršav, s previjenom šapom. Pet štenaca trčkaralo je u blizini.
Luna je dotrčala do njih, legla i počela lizati bebe kao da su njezine. Štenci su se mazili uz nju, cvilili i pohlepno posezali za njezinim bokovima.
Sophie nije mogla zadržati suze.
„Ona… ona ih hrani“, šapnula je.
Daniel je promatrao, srce mu se stezalo. Sve to vrijeme susjedi su pretpostavljali najgore, ali u stvarnosti je Luna potajno spašavala tuđe štence.
Sljedećeg dana, Daniel i Sophie su sve ispričali Margaret. Isprva im nije vjerovala.
“Moja Luna? Kakve gluposti!” odbacila je.
Ali te večeri pošla je s njima. Kad su ušli u skladište, žena se ukočila. Luna ih je već čekala pokraj nahođenaca. Ponosno je sjedila, a bebe su trčkarale oko nje.
Margaret je kleknula. “O, moj Bože… moja djevojčica…” šapnula je, mazeći pastira. “Tamo si bježala…”
Oči su joj se napunile suzama. U tom trenutku shvatila je: Luna je bila puno više od običnog psa.
Priča se brzo proširila susjedstvom. Stanovnici su počeli donositi hranu, vodu i deke. Ubrzo su stigli volonteri iz skloništa. Štenci su pregledani, a majka psa je odvedena na liječenje.
Dva šteneta su udomile nove obitelji. Daniel je zadržao jedno. Margaret je sama privremeno posvojila ostale dvije, a Luna je ponosno preuzela ulogu „starije sestre“.
Svi u dvorištu sada su znali Luninu tajnu. Zvali su je „Mama heroj“, djeca su je crtala kredom po pločniku, a susjedi su je dočekivali s osmijesima.
I svaki put kad bi Luna mirno drijemala kraj ulaza, ljudi bi je gledali potpuno drugačijim očima.
Iza ove tihe pseće odanosti ležala je priča koja je dirnula sve: ponekad su životinje daleko humanije od ljudi. A ponekad se tajna koja se čini zastrašujućom zapravo odnosi na dobrotu koju nikada nismo ni slutili.
