U njihovoj obitelji sve se činilo mirnim i sigurnim. Lena i Sergej živjeli su zajedno deset godina i odgajali dvoje djece. Radio je kao vozač, rijetko je ostajao do kasno na poslu i nije se družio s prijateljima. Susjedi su ih smatrali uzorom: tihi, obiteljski orijentirani i nikada nisu stvarali probleme.
Ali sve se promijenilo jedne večeri.
Lena je obavljala svoje uobičajene kućanske poslove, prala muževljevu odjeću. Kad je posegnula u džep njegove jakne, prstima je naišla na nešto tvrdo. Izvukla je to i ukočila se. Bila je to ženska zlatna naušnica, mala naušnica s kamenom.
Lena je dugo zurila u nalaz, ne mogavši vjerovati svojim očima. Kroz glavu joj je prošla misao: “Čije je ovo? Odakle je? Vara li me?”
Kad je Sergej došao kući, Lena je šutke stavila naušnicu na stol.
“Objasni što je ovo?” upitala je.
Sergej se uznemirio, problijedio i počeo se opravdavati:
“Vozio sam kolegicu, vjerojatno ju je ispustila… Ne znam kako je završila u njezinom džepu.”
Ali Lena mu nije vjerovala. Zvučalo je previše kao tipičan muški izgovor. Uslijedila je scena: vriskovi, suze, stvari u koferu. Djeca su se u strahu stisnula jedno uz drugo.
Lena je nekoliko dana bila izvan sebe. Odlučila je nazvati “kolegicu” čiji je broj pronašla u muževljevom telefonu. Žena je potvrdila: da, naušnica je njezina. Slučajno ju je ispustila.
Ali Lena je sumnjala. Srce joj je govorilo: “Laže. Oboje lažu.”
Istina je izašla na vidjelo potpuno neočekivano. Tjedan dana kasnije, policija je nazvala Sergeja. Pokazalo se da je “kolega” uhićen zbog krađe nakita. Naušnica koju je Lena pronašla bila je navedena kao ukradena.
U tom trenutku, Lena je sve shvatila: njezin muž je doista bio nevin. Jednostavno je povezao ženu koja se ispostavila kao lopov i slučajno postala čuvarica dokaza.
Lena je osjećala pomiješane osjećaje: olakšanje i sram. Sram što je bila spremna uništiti svoju obitelj zbog otkrića i sumnji.
Sada se često šali:
“Ako ponovno išta pronađem u njegovom džepu, prvo ću provjeriti policijsku bazu podataka, a onda ću napraviti scenu.”
Ponekad stvari govore više od riječi. Ali ne govore uvijek istinu. Nepovjerenje može uništiti obitelj brže od izdaje, a slučajnost može voljenu osobu pretvoriti u “krivca”.
