Sarah se zaustavila u supermarketu na putu kući s posla. Bila je to tipična večer, prepuna kupaca, dugi prolazi s jarkim natpisima. Žurila se – trebala je kupiti namirnice za večeru. Ali ono što se sljedeće dogodilo zauvijek joj je ostalo urezano u sjećanje.
Dok je prolazila pored reda na blagajni, Sarah je primijetila mladića. Nosio je tamnu jaknu s kapuljačom, lice mu je djelomično bilo prekriveno šalom. U početku ništa sumnjivo. Ali njegovi pokreti su ga odali: osvrtao se oko sebe, prsti su mu drhtali, a nešto je nespretno virilo ispod jakne.
Sarah je vidjela dovoljno filmova i pročitala dovoljno vijesti da zna da nešto skriva. I dok je muškarac jurio pored reda na blagajni, Sarino srce je poskočilo naprijed.
Prepriječila mu je put.
“Hej!” viknula je, a zvuk vlastitog glasa ju je iznenadio.
Muškarac se zaustavio i na trenutak su im se pogledi sreli.
Zaštitar je dotrčao i zgrabio mu torbu, u kojoj se pokazalo da su boce alkohola i nešto hrane. Ali Sarah više nije čula njegove vriske. Promatrala je dječakovo lice dok je skidao šal…
I ukočila se.
Ovo nije bio neki bezlični lopov, ne neki slučajni kriminalac. Ovo je bio Jacob. Isti Jacob s kojim je nekoć dijelila klupu u školi. Onaj koji se šalio glasnije od bilo koga drugog u razredu, pomagao joj s matematikom, pratio je kući nakon školskih plesova.
Nije ga vidjela više od deset godina. A sada – on je bio lopov kojeg je sama zaustavila.
Kad su dječaka odveli u sobu osiguranja, Sarah više nije mogla podnijeti i krenula je za njima. Sjećanja su joj se miješala u glavi: školski dani, njegov osmijeh, njihove fotografije u starom albumu…
“Jake?” Glas joj je drhtao.
Podigao je pogled. I u njima nije bilo ljutnje ni srama – samo umor i neka vrsta beskrajne praznine. “Žao mi je…” rekao je tiho. “Ne razumiješ. Nemam izbora.”
Sarah nikada nije saznala što se točno dogodilo u njegovom životu tijekom godina. Razvod, dugovi, gubitak posla? Ili nešto još gore? Ali shvatila je jedno: ovo više nije bio onaj veseli dječak kojeg je poznavala.
Policija je brzo stigla. Jacob je odveden, a Sarah je i dalje stajala sa strane, stisnutih ruku u šake. Osjećala je krivnju, bol i čudan osjećaj sudbine.
Ponekad se ljudi iz prošlosti vrate u najneočekivanijim trenucima. I to nisu uvijek susreti koje smo očekivali.
Sarah je shvatila da život može slomiti bilo koga – čak i one koji su se nekoć činili snažnima i sretnima. I da se ponekad, iza tuđe krivnje, krije priča koju je zastrašujuće otkriti.
