Sve je počelo jednog sasvim običnog ponedjeljka. Poštanski sandučići stare peterokatnice bili su puni identičnih omotnica – bijelih, bez povratne adrese. Svaki stanar primio je isto pismo.
Unutra je bio komad papira s podebljanim pečatom i kratkim natpisom:
“Ne izlazite iz stana nakon ponoći u petak.”
U početku su svi mislili da je to neka glupa šala. Teta Greta, umirovljenica s prvog kata, smijući se rekla da ih vjerojatno djeca iz susjedstva pokušavaju uplašiti. Mladi susjed iz trećeg stana inzistirao je da je slične stvari vidio na internetu – “horor priče za lakovjerne”.
No, kako se petak približavao, napeta atmosfera u zgradi je rasla. Ljudi su sve više raspravljali o pismima u hodnicima i kuhinjama. Nitko nije priznao da se boji, ali noću su svjetla na prozorima gorjela dulje nego inače.
U petak navečer, lift se zaglavio između katova. Susjedov pas je neprestano zavijao. Netko je tvrdio da je čuo korake u ulazu, iako kamere nisu ništa pokazale.
Dok je sat otkucavao ponoć, gotovo svi stanari sjedili su u svojim zgradama, zadržavajući dah. Nitko se nije usudio pogledati kroz prozor ili otvoriti vrata.
I samo je jedna osoba prekršila zabranu. Studentica Lisa, misleći da je sve to besmislica, izašla je u predsoblje iznijeti smeće. Njezini su koraci glasno odjekivali u tišini… a onda su svi čuli čudan zvuk. Kao da netko trga papir, desetke, stotine listova.
Sljedećeg jutra svaki je stanar ponovno imao pismo u poštanskom sandučiću. Ali sada se natpis promijenio:
“Upozorili smo vas. Pogledajte gore.”
Kad su stanari pogledali gore, vidjeli su da je cijeli strop predsoblja prekriven stotinama identičnih slova, naslaganih jedno na drugo. A među njima je bila i fotografija. Prikazivala je sve njih, stanare zgrade, ali slika je očito snimljena prethodne noći, u njihovim vlastitim stanovima.
Tko je snimio fotografiju? Kako je završila u pismima? Nije bilo odgovora.
Od tada ljudi više nikada nisu raspravljali o čudnim pismima. Ali svaki put kad otvore poštanski sandučić, zadrhte. Jer omotnice i dalje stižu.
I svako novo pismo je upozorenje koje se uvijek ostvari.
