Život u ovoj staroj zgradi bio je rutinski i dosadan. Dizalo je bilo pokvareno, žarulje su treperile, a susjedi su se svađali oko smeća i popravaka. Nitko nije obraćao posebnu pozornost – sve dok se nisu počele događati čudne stvari.
Svako jutro, stanari su primjećivali istu stvar: jato golubova slijetalo bi se na isti prozor na trećem katu. Ptice bi sjele na prozorsku dasku, lebdjele u blizini i činilo se da nešto čekaju. Čak i kad bi ih pokušali rastjerati, vraćali bi se iznova i iznova. Ljudi su se smijali, govoreći da su pronašli “golubinju kantinu”. Ali dan za danom, scena se ponavljala, a napetost je rasla.
Neki su stanari počeli nagađati. Neki su tvrdili da tamo živi starica i hrani ptice kruhom. Drugi su šaputali da nitko dugo nije bio u stanu i da se čini da nešto drugo privlači golubove. Atmosfera u predsoblju postajala je sve neugodnija: ptice su kružile, mašući krilima tako glasno da su to mogli čuti čak i noću.
Jednog dana, susjedi su odlučili saznati istinu. Nekoliko ljudi približilo se vratima stana. Pokucali su i čekali, ali nije bilo odgovora. Tada je netko skupio hrabrost i predložio da pogledaju kroz prozor iz dvorišta. Ljudi su obišli zgradu, stali ispod prozora, podigli okvir i oprezno zavirili unutra.
U sobi je stajao stari drveni stol, zatrpan papirima. Na prozorskoj dasci bili su deseci žutih omotnica. Ptice su slijetale ravno na njih, kao da su znale da je nešto važno unutra. Stanari nisu mogli vjerovati svojim očima kada su vidjeli da su omotnice pune pisama – starih, s izblijedjelim markama, adresiranih na različite ljude.
Kasnije se otkrilo da je vlasnik stana bio poštar koji je nestao prije mnogo godina. Umjesto da dostavlja pisma, tajno ih je pohranjivao u svom domu. Navodno je golubove naučio nositi male poruke – u sobi je pronađeno nekoliko malih kapsula s porukama.
Priča je uzburkala susjedstvo. Stanari nisu mogli vjerovati da im je tuđa korespondencija svih ovih godina bila pohranjena pred nosom i da su je golubovi doslovno čuvali, vraćajući se iznova i iznova na prozor.
I od tada, kada ptice ujutro ponovno kruže nad kućom, ljudi samo razmjenjuju poglede. Uostalom, nitko nikada nije u potpunosti shvatio što je točno zadržalo jato na tom prozoru – miris papira, sjećanje na njihovog vlasnika… ili nešto drugo.
