Vjenčanje je obećavalo biti vrhunac godine. Ogromna dvorana bila je preplavljena svjetlošću, svirao je orkestar, a gosti su se smijali i plesali. Mladenka je blistala u snježnobijeloj haljini, a mladoženja, iako blijed, držao ju je za ruku. Svi su mislili da je riječ samo o živcima.
Ali tijekom prvog plesa dogodilo se neočekivano. Mladoženja je naglo stao, noge su mu klecnule i srušio se na pod. Glazba je prestala, a dvorana se ispunila vriskovima. Mladenka je pala na koljena pokraj njega, moleći ga da otvori oči. Gosti su pojurili do telefona i pozvali hitnu pomoć.
Nekoliko minuta kasnije, došao je k sebi. Ali umjesto olakšanja, sve je čekala još veća tjeskoba. Muškarac je počeo ponavljati isto ime iznova i iznova. Žena srednjih godina, koja je do tada šutjela u kutu, ustala je. Lice joj je bilo blijedo, a oči pune suza.
Upravo je ona otkrila tajnu koju je mladoženja godinama skrivao. Pokazalo se da već ima obitelj. Jednom, prije mnogo godina, nestao je iz drugog života, ostavivši ženu i dijete, pa čak i promijenio ime kako bi započeo novi život. Mislio je da je prošlost iza njega, ali tog dana, ona je prodrla u njegov novi život.
Ženine riječi bile su šok za mladenku. Dvorana je utihnula. Neki gosti bili su u nevjerici, drugi su šaputali, pokušavajući shvatiti činjenice. Sam mladoženja je bio bez riječi; suze su mu tekle niz lice, a on je jednostavno uhvatio glavu u ruke.
Umjesto dugo očekivanog slavlja, svi su te večeri svjedočili tragediji. Vjenčanje je završilo skandalom i gosti su otišli u suzama. Mladenka je, saznavši istinu, pobjegla iz dvorane, a mladoženja je ostao sam pred svima – izgubivši u trenutku i staru i novu sreću.
O ovoj se priči dugo raspravljalo u gradu. Ljudi su govorili da tajna skrivena godinama uvijek prije ili kasnije izađe na vidjelo. I bolje je upoznati je sam nego čekati da sve uništi u najneočekivanijem trenutku.
