Tijekom tipičnog radnog dana, ured je obavljao svoje uobičajene poslove: telefonski pozivi, ispis dokumenata, tiho brujanje razgovora. Ali upravo u ovakvim trenucima neočekivano može najteže pogoditi.
Emma, zaposlenica u kadrovskoj službi, prva je primijetila miris paljevine. Isprva je pomislila da je netko jednostavno zagrijao hranu u mikrovalnoj pećnici, ali miris je postajao sve jači i alarmantniji. Odjednom su svjetla počela treperiti, a dim se sukljao iz stropne ploče.
Njezini kolege bili su u nedoumici: neki su zgrabili svoje torbe, drugi su se ukočili u panici, nesigurni što učiniti. Ali Emma nije oklijevala. Glasno je viknula svima da spuste torbe i krenu prema izlazu. Njezin glas probio je buku i kaos, potičući sve na akciju.
Deseci ljudi brzo su se s njom spustili niz stepenice. Provjerila je svaku sobu kako bi se uvjerila da nitko nije ostao. Nekoliko zaposlenika pokušalo je zgrabiti računala i dokumente, ali Emma ih je doslovno izgurala u hodnik. Minutu nakon što je posljednja osoba napustila kat, jarki plamen osvijetlio je strop. Ožičenje se zapalilo i vatra se brzo širila hodnikom. Da su pričekali još nekoliko minuta, posljedice su mogle biti tragične.
Vatrogasci su odozdo promatrali kako jure unutra. Mnogi su se tresli od užasa, ali svaki pogled bio je ispunjen zahvalnošću prema Emmi. Nije bila nadzornica i nije prošla nikakvu posebnu obuku, ali upravo je njezina odlučnost spasila sve.
Kad je požar ugašen, vatrogasci su rekli: “Da ste ostali samo malo duže, ne bismo izvukli ove ljude.” I tada su svi shvatili da je Emma tog dana postala prava heroina.
