Jutro je bilo oblačno i napeto. Autobus je, kao i obično, bio prepun: ljudi su žurili na posao, neki su se držali za rukohvate, drugi su kipjeli zbog skučenog prostora i gužve. Zrak je bio gust, prozori zamagljeni.
Marina je sjedila kraj prozora, pokušavajući se odvratiti glazbom u slušalicama. Ali ubrzo je glasan glas probio napetost.
“Mladiću, ustupi svoje mjesto!” ogorčeno je uzviknula starija žena, stojeći kraj vrata, teško dišući.
Sve su se oči okrenule prema muškarcu od četrdesetak godina, koji je sjedio ondje s ravnodušnim izrazom lica. Pravio se da ne čuje, zureći u telefon.
“Rekla sam, ustupi!” ponovila je žena, glas joj je drhtao od ogorčenja.
Muškarac je konačno podigao glavu:
“I ja sam umoran! Imam pravo sjediti.”
Autobus je kao da je zujao. Netko se pridružio:
“Bez manira!”
“To se nije radilo u naše vrijeme!”
Drugi su stali na stranu čovjeka:
“Zašto ga maltretiraš? Možda ima zdravstvenih problema.”
“Nitko ne mora!”
I sada se cijeli autobus podijelio u dva tabora. Riječi su letjele jedna za drugom. Umiješala se mlada žena u poslovnom odijelu:
“Vidiš da joj je teško stajati. Koliko će te koštati da ustupiš svoje mjesto?”
Čovjek se razbjesnio:
“Što, zar tebi je stalo više od bilo koga?! Gledaj svoja posla!”
Napetost je rasla. Jedan od putnika izvadio je telefon, spreman snimiti scenu. Vozač je tjeskobno pogledao u retrovizor. Činilo se da će izbiti tučnjava.
A onda se začuo tih, ali jasan glas:
“Tata… Sam si nam rekao da trebamo ustupiti mjesto starim gospođama… Zašto ne ustaješ?”
Gotova tišina pala je nad autobus.
Čovjek se ukočio. Njegov sin, mršavi dječak od oko sedam godina s velikim školskim ruksakom, gledao ga je širom otvorenih očiju. Djetetove zrele riječi odjeknule su glasnije od svih vriskova.
Muškarac je naglo skrenuo pogled, lice mu je pocrvenjelo. Ustao je i bez riječi ustupio svoje mjesto starici. Dijete, zadovoljno, stisnulo mu je ruku.
Autobus je krenuo dalje, a ljudi su se vozili u tišini. Ali tišina je sada bila drugačija. Neki su se krišom smiješili, drugi su skretali pogled. Svi su razumjeli: upravo se dogodilo nešto važno.
